BELICZA, Biserka, povjesničar medicine (Zagreb, 8. II 1942). Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Zagrebu, gdje je 1966. završila studij medicine. God. 1971. završila je postdiplomski studij iz javnog zdravstva, a 1974. doktorirala iz područja organizacije zdravstvene službe na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1969. radi u Zavodu za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti JAZU, gdje od 1980. vodi Odsjek za povijest medicinskih znanosti. Uz to od 1975. predaje povijest medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1977. naslovni docent (1981. izvanredni profesor). God. 1977. je izabrana za člana suradnika JAZU. Kao dobitnik stipendije »Zlatko & Joyce Baloković« provela je akademsku godinu 1978/1979. na postdoktorskom studiju povijesti znanosti i povijesti medicine na Harvard University (SAD). Područje njenog rada su istraživanja gnoseoloških i socioloških odrednica razvoja medicinske misli te povijesnih i socijalnih aspekata medicinske prakse, razvoja zdravstva, zdravstvenih prilika i zdravstvene kulture naših naroda od srednjeg vijeka do XX stoljeća ( Liječnički vjesnik, 1970, 1972, 1973, 1976, 1977, 1979; Radovi Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 1972; Medicinar, 1973, 1974, 1976; Zbornik liječnika Hrvatske, 1974; Zbornik radova o Federiku Grisogonu, Zadar 1975; Zdravstvo, 1981. i dr.). Sudjelovala je u radu više znanstvenih skupova iz područja povijesti znanosti i povijesti medicine u zemlji i inozemstvu. Član je Zbora liječnika Hrvatske, Međunarodnog društva za povijest medicine u Parizu, Američkog društva za povijest medicine i dr. LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974, 327. Vladimir Dugački (1983) https://hbl.lzmk.hr/clanak/1635 članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
