Jeronima Tomazin

In memoriam

PREMINULA S. JERONIMA ZLATA TOMAZIN Rođena 10. 4. 1937., Došla u samostan 22. 5. 1952. Ušla u novicijat 4. 2. 1953. Prvi zavjeti 4. 6. 1955. Vječni zavjeti 14. 8. 1958. Tiho, gotovo nečujno, kakva je bila u svojem životu preselila se naša s. Jeronima u vječnost, ubravši plodove s polja svojega 63. godišnjeg dugog redovničkog života, na kojem je Isus sijao svoju riječ i zalijevao je milošću te ih je danas donijela pred božanskog Sijača. Rođena je 10. 4. 1937. u lijepom brdovitom Žumberku, selu Glušinja a krštena u župi sv. Petra i Pavla – Mrzlo Polje. Roditelji Vlado i Jela rođ. Poturičić, živjeli su u siromaštvu ali svoje šestero djece, 4 sina i dvije kćeri odgajali su u strahu Božjem i pobožnosti. Nastojali su im dati dobar odgoj. Tako su malu Zlatu povjerili sestrama bazilijankama koje su vodile dječje zabavište (malu školu) u Sošicama na odgoj. Na žalost buknuo je Drugi svjetski rat i sestre su morale otići iz Sošica a mala Zlata vratila se natrag svojim roditeljima. Dobre navike i ljubav prema Isusu i Mariji koje je stekla kod časnih sestara nije zaboravila. Duboko u srcu nosila je želju da se posvema posveti Bogu. U petnaestoj godini života, 22 5. 1952. godine, odlučila je i krenula u samostan. U novicijat je ušla 4. 2. 1953. i kao sestra Jeronima 4. 6. 1955. položila je svoje prve zavjete u Križevcima. Sestra Jeronima prihvatila je karizmu našeg utemeljitelja i pošla u poslušnosti u službu samaritanke u Zagreb. Tu je nekoliko godina u Jurjevskoj dvorila teškog bolesnika koji nije imao nikog i ovisio je o njezi i brizi sestara. Sestra Jeronima ovu novu dužnost rado je prihvatila i vršila je brižno, požrtvovno i blago s puno ljubavi. Kako kod bolesnika tako i na svakom mjestu urednost i čistoća odsjevale su na njoj. Miran i tih nastup, neumorna požrtvovnost koja s osmijehom pokriva osobni umor i teškoće bile su oznake naše s. Jeronime. S njom je bilo lijepo živjeti i raditi, ne samo jedan dan ili mjesec nego godinama. Ove odlike došle su najviše do izražaja u sošičkom samostanu. Nakon samostanske službe u Zagrebu i teške operacije crijeva, premještena je u Sošice. Kako je samostan u ratu bio spaljen sada ga sestre uz pomoć dobrotvora obnavljaju i nose veliki teret gradnje, a da bi preživjele bavile su se još k tome i poljoprivredom. Sestra Jeronima prihvatila se tu svih poslova. S konjima je vozila materijal za gradnju kuće, orala, vozila drva, preuzela na sebe sve ekonomske i poljoprivredne poslove. Uz sve ove teške poslove nije prestala biti samaritanka. Posjećivala je stare, nemoćne i bolesne, rado primala goste sa vedrinom i osmijehom na licu. Brižno je čuvala svaku stvar da ne propadne. Za sestru Jeronimu znali smo reći da je pravi gazda. Bila je umjerena prema drugima i sebi i potiho svakom dala njemu njegovo, odnosno znala je pohvaliti i nagraditi njegov trud i dati priznanje. Njezine su se sile pomalo trošile i morala je operirati kuk. Više puta morala je svoje djelovanje prekinuti i podvrgnuti se liječenju. Operacija kuka nije uspjela. Zbog njega puno je propatila i po nekoliko puta išla u bolnicu. Kad je bolest uznapredovala i bila joj potrebna potpuna njega došla je u viceprovincijalnu kuću u Križevce. Radosna i zahvalna za svaku uslugu živjela je svoj izabrani poklik: Sve na veću slavu Božju. Svoju tešku bolest podnosila je strpljivo i predano u volju Božju, moleći i trpeći za svoju zajednicu, svećenike i Crkvu. Na kraju joj je bolest sve oduzela osim njezina smješka po kojem smo prepoznali da je zadovoljna našom njegom. Tako okrijepljena svetim sakramentima umirućih u subotu 1. kolovoza u 6:30 h u nazočnosti sestara, nakon jutarnje molitve, tiho je napustila ovaj svijet. Otišla je da otpočine od svih svojih bolesti i napora u godini koju je papa Franjo proglasio Bogu posvećenih osoba i u godini naše 100. obljetnice kako djelujemo na Hrvatskom tlu. S nama je na zemlji započela hvalu i slavu za ovih 100. godina a za mjesec dana 30. kolovoza vjerujemo pridružiti će se nama iz nebeskih visina sa svim našim pokojnim sestrama Draga naša s. Jeronima dok Vam zahvaljujemo za uzoran život među nama, čvrsto vjerujemo da Vam je Marija pritekla u pomoć u Vaš posljednji „pravi čas" i da ste se našli u zajedništvu s njom i u blagom i poniznom Srcu Isusovu koji ste slijedili svojom blagošću i malenošću. S. Jeronimu iznijeli smo iz njezine bolesničke postelje i sobe uz pjesme, škropljenjem blagoslovljene vode, a za to vrijeme zvonila su katedralna zvona. Uz molitvu sa suzama u očima oprostile su se od naše s. Jerice sve sestre, štićenice i suradnice. Odvezena je na križevačko groblje do ukopa koji će biti 4. 8. u Sošicama.

Locația mormântului