Mario Šeperić
U Jaski i jaskanskom kraju, a posebno u jaskanskoj i hrvatskoj glazbenoj javnosti, bolno je odjeknula vijest o odlasku u vječnost Marija Šeperića koji nas je iznenada napustio u 56. godini života. Mario je rođen 10. siječnja 1969. u njemačkom gradu Geislingen an der Steige (Gajslingen an der Štajge), u pokrajini Baden-Württemberg, gdje su njegovi roditelji boravili na privremenom radu. Vratio se 1977. u Jastrebarsko gdje je polazio jaskansku osnovnu školu. Sa starijim bratom Ljubom i mlađim bratom Ivicom osnovao je 1984. grupu Crni Tigrovi koja od 1989. nosi naziv grupa Romantic. Braća Šeperić su zlatnim slovima upisani i u povijest jaskanskog kazališta. Nastupili su kao glazbenici u brojnim predstavama, a Mario i Ivica istaknuli su se 1983. još kao osnovnoškolci sjajnim ulogama braće Schnellsinger u mjuziklu "O'Kaj". Grupa Romantic, bez sumnje najpoznatiji jaskanski glazbeni sastav, čiji je Mario bio frontmen, basist i dobri duh, ostvarila je protekla četiri desetljeća brojne nastupe na televiziji i radiju, na mnogim koncertima, festivalima, priredbama i svadbama. Pratili su vrhunske hrvatske pjevačice i pjevače, pored ostalih Tomislava Ivčića, Jasmina Stavrosa, Severinu, Zlatka Pejakovića, Jasnu Zlokić, Mladena Grdovića, Marinu Tomašević, Lidiju Bačić, Sandija Cenova i mnoge druge. Mario je jedno vrijeme razvijao i samostalnu karijeru pod umjetničkim imenom Mario Sepp. S grupom Romantic proputovao je na tisuće i tisuće kilometara, na gostovanjima diljem Lijepe naše, Europe i svijeta, a nakon nebrojenih nastupa, koncerata i neprospavanih noći, sada je zauvijek zaspao. Ponosni sin Jaske i jaskanskog kraja, gornjorečkih, plešivičkih i svetojanskih korijena, iznad svega je uz glazbu volio svoju obitelj. Za njim tuguju njegova mama Ana, supruga Jasminka, sinovi Leo, Mario i Nino, kći Maja, braća Ljubo i Ivica, šogorice Lidija i Martina, rođaci, prijatelji, znanci, a posebno glazbena Jaska, glazbena Hrvatska i glazbeni Svijet. Kažu da je glazba zvonka radost, a naš Mario širio je radost na svakom svojem koraku, u svakoj otpjevanoj i odsviranoj pjesmi i noti. Nikada ga nećemo zaboraviti, a u našem sjećanju zauvijek će živjeti njegov osmijeh, njegov glas i njegova dobrota. Pokoj mu vječni! Počivao u miru! Hvala ti dragi naš Mario za sve godine koje si nam dao i za sve godine koje smo proveli skupa. Ovo nije zbogom, ovo je doviđenja... "Gitaru ne sviram više odveć je tuga sve sad slušam pjesmu kiše moje su nestale. I nema društva da dođe na vratima tek vjetar svrati i kako sjeta da prođe kako da ljubav mi vrati. I nema tebe ko prije još čuvam dunju na ormaru sjećanje suze mi pije ne sviram više gitaru".
