Tonci Kraljevic

In memoriam

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da nas je dana 16. III. 2003. nakon kratke i teške bolesti u 54. godini života zauvijek napustio naš voljeni suprug, otac, brat i djed TONČI KRALJEVIĆ Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se dana 18. III. 2003. u 16 sati na mjesnom groblju Gospe na Hladi u Kaštel Sućurcu. Ožalošćeni: supruga Marija, kćeri Ivona i Nensi, zet Tonči, brat Frane, unuci Ivo i Petar, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji Počivao u miru Božjem. Umjesto vijenaca dati prilog za uređenje mjesnog groblja. Tonci Kraljevic http://www.kastela.org/novosti/aktualnosti/25872-memorijal-tonci-kraljevic-na-velebitu-foto http://www.hpd-antebedalov.com/novosti-det.php?id=17 Spomen ovog imena vrati me 26 godina unatrag, u OŠ "Maršal Tito“, sada "Knez Trpimir“. Te sam 1985. godine kao učenica 4.D razreda, dobila za strani jezik predmet njemački jezik. Iako sam dio ranog djetinjstva provela u tadašnjem BDR-u (Bundes Deutsch Republik), tražila sam načine kako dobiti mogućnost učiti i engleski jezik u okviru nastave u školi, budući su Sky Channel, MTV, glazba, filmovi i sve ostalo već do tada ostavili utjecaj na mojoj mladoj osobi. Tadašnji ravnatelj (direktor) škole gdin. Branko Vejnović bio je potpuno otvoren za nas učenike i budući tada nije postojao strani jezik organiziran kao izborni predmet u okviru nastavnih sati, odlučila sam iznijeti mu svoje jade i zatražiti pomoć. Rekao mi je da u biti postoji jedna mogućnost, ukoliko to baš izrazito jako želim, a to je da idem u suprotnu smjenu s B razredom pohađati drugi strani jezik. Oduševljeno sam prihvatila! Jednog jesenskog jutra došla sam u 4.B razred po prvi puta na sat engleskog jezika. Trajao je mali odmor, bekavci su bili nemirni, skakali i žamorili. Odjednom je sve utihnulo. U razred je ušao visoki nastavnik, pravilnog držanja, guste crne kose, tamnih očiju i puti. Imao je naglašene crte lica. Bio je sportski obučen, daleko od klasičnog stereotipa učitelja. Na sebi je imao duboke zimske postole koje su sezale poviše gležnja, izrađene od svijetle kože, tamne Wrangler traperice, košulju s karo uzorkom i kožnu jaknu ležernog sportskog kroja. Skinuo je jaknu i odložio ju preko stolice. U taj tren ušao je ravnatelj, predstavio me nastavniku i razredu i otišao. Nastavnik me pozdravio i osmjehom mi poželio dobrodošlicu. Ozbiljna maska na licu istopila se i pokazala široki sniježno- bijeli osmijeh. Bio je to moj nastavnik – Tonći Kraljević. Nakon samo nekoliko trenutaka prionuo je na posao. Sve ono što je slijedilo iz sata u sat, iz dana u dan, tjedna u tjedan, godine u godinu, potvrđivalo je ono čega sam pri prvom susretu postala svjesna. Bio je čovjek kojemu ništa napraviti za učenika nije bilo teško, koji je volio svoj poziv, koji je po nekoliko puta objašnjavao istu materiju, dok god ne bi bio siguran da si razumio – nije odustajao, nije bio površan, nije dolazio na sat „da odradi“.Ponekad je znao biti strog, ponekad bi se naljutio, a to što ga je iritiralo bilo je bezobrazno i neprimjereno ponašanje. Rekla bih, potpuno se davao učenicima, želeći prenijeti znanje, bez obzira koliko sebe će uložiti u to. 20 godina kasnije, točnije 2005. godine, učlanjujem se u HPD „Ante Bedalov“ i čujem priču o preminulom članu našega društva, čovjeku koji je volio planinu iznad svega, živio za planinu, doživljavao nesreće i nastavljao dalje planinariti. Čujem i ime - Tonći Kraljević! Uz to ime proleti mi flash u glavi, sat engleskog jezika i moj nastavnik koji daje sebe do zadnjih snaga, nama učenicima. Nadalje sam tijekom dana i godina provedenih u društvu slušala priče i nadograđivala u svojim mislima mozaik sjećanja na mog nastavnika i otkrivala drugu, meni nepoznatu stranu. Popeo je gotovo sve hrvatske vrhove i mnoge svjetske, bio je čovjek koji se stopio s prirodom, samozatajan čovjek, koji se nikada na na bilo kakav način nije volio isticati, nije tražio priznanja, ordene, trofeje, pljesak i pohvale, samo je volio planinu i njoj se dokazivao. Bio je odan prijatelj, požrtvovan roditelj i suprug, bio je planinar. Mozaik je završen. Sastoji se od Tonćeve obitelji, njegovih prijatelja i učenika, a svi su smješteni u krajolik planine. To je Tonći Kraljević. Kada čovjek prestane egzistirati u ovom vremenu, prostoru i obliku i pređe u nekakav drugi oblik, i dalje žive njegova djela, žive sjećanja na njega i on u njima. I dalje živite u svima nama. Autor: Senka Radman

Locația mormântului